March 12, 2016

ali neka.. ja sam srecna :)

Ponekad kad se osjetim lose, kad me zahvati onaj momenat kad ne volim nista na sebi ni u sebi (svi valjda imamo te momente haha), cesto citam komentare na youtube-u koje svakodnevno dobijam. Nevjerovatno je koliko je lijepo znati da neko u tebi vidi nesto sto nisi ni znao da imas. Mozda je to jedan komentar koji neko napise medju hiljadama ostalih po youtube-u koje pise svaki dan, ali zaista uspjeva popraviti dan. Nekako, nakon toga pozelim da odmah snimim jos nesto, da nekome uljepsam dan pa da i meni neko uljepsa dan obicnim komentarom (dan, dan, dan). Zaista je cudno koliko je nekad potrebna podrska da bih se vratila u normalu.

Zaista, odjednom se sve zavrti i nikako da stane do odredjenih godina. Trenutno se vrtim i dobro je, mada ponekad dodje i ta mucnina nakon prebrzog vrcenja, zar ne? Onda zelim samo da stanem, iskocim, zaustavim se, udaljim. Nasla sam tu neku nepresusnu nadu u muzici i glumi, u bojanju svijeta novim izmisljenim bojama, u vjerovanju u sjutra, u poneku lijepu rijec s vremena na vrijeme koja ponekad moze da izbrise i neku bezveznu radnju.. Zaista mi nekad fali zagrljaj. A ljudi koji vjeruju u ono sto radim i sta zelim da prosirim iz svoje sobe, iz gitare (koju uporno pokusavam savladati do te mjere da zaista nekad sama nastupim, uzivo.. pred ljudima a ne kamerom), iz svojih prica ovdje.. iz sebe.. zaista i virtuelno nekad znaju tako lijepo da zagrle da je to cudo.

Zivot je krenuo nekim cudnim tokom. Ne mislim nista negativno, zapravo sasvim pozitivno cudno. Ali nekako previse brzo. Zar je pravilo u ovom zivotu da sve sto je lijepo kratko traje? Ja sam mislila da je ta recenica nesto najgluplje sto sam cula (sve dok nisam provalila da sam ja sama glupa hahah). Ispostavilo se da je tacno. Ima tu i dobrih i losih stvari podjednako. Nije sve u cvijecu iako je proljece, moje omiljeno godisnje doba.

Mijesaju mi se misli.. toliko toga zelim napisati i ispricati ali se bojim da ne lutam previse jer sam htjela ovaj post posvetiti upravo onim ljudima koji mi daju nadu da cu zaista ostvariti sve sto sam zamislila. Tako je cudan osjecaj kad znam da sam totalni zenski idiot koji se odjednom poceo snimati u sobi i objavljivati muzicke obrade na tako velikom internetskom kanalu kao sto je YOUTUBE. To je zaista smijesno kad tako sagledam. Ko moze ocekivati u tom brdu svakakvih mogucih i nemogucih stvari da ce neko bas mene naci i pratiti.. Uf, Boze, znam, smaram sa konstantnim ponavljanjem ovih svojim prostoprosirenih recenica ali zar nije sve u zelji, nadi, volji i pravo jakom htijenju?

Sve sto zelim da kazem je zapravo, da nismo svjesni koliko lako mozemo kontrolisati zivot ukoliko zaista povjerujemo da je ono sto radimo dobro i vrijedno truda.
Neko je jednom prokomentarisao da cu se stidjeti ovog bloga za koju godinu.. ja necu, a ti tvog komentara mozda i hoces.

Znam ja da se neko smije dok ja placem (kao sto neko place dok se ja smijem mozda), ali to je samo ljudska nemocnost i nesigurnost da se pokrene i napravi ono sto u glavi non stop samo zamislja. Zato cesto svojim prijateljima govorim da prate svoje zelje, snove, osjecanja.. sigurna sam, i ako nisam u pravu spalite me haha, da ce nas to odvesti na neki sareni put, pun krivina i uzbrdica, ali sa tako slatkim krajem da ce se sigurno sve to isplatiti.

Toliko sam nekad srecna sto imam jako lijep zivot. Sto sam slobodna da radim, govorim, pisem, ucim sve sto volim i zelim. Sto sve to sto ja mislim da je bezveze, neko potvrdjuje, podrzava.. Ko smo mi u ovom svijetu Boze, stalno se pitam.. ali taj odgovor nije ni bitan. Samo cu "stati, visoko dignuti ruke i pjevati nasu pjesmu".. UF.. ja sam luda.

Eto ne znam.. zaista ne znam zasto je noc ovako napadna pa da mi glavu otvara i tjera me da i ja drugima glave otvaram haha, ali neka.. ja sam srecna :)

Lee Dee

Post Ads (Documentation Required)

Author Info (Documentation Required)