July 16, 2016

Svi smo žrtve danas

Sva priča o životu za vrijeme prvog i drugog svjetskog rata mi je oduvijek zvučala kao neka legenda, mit ili šta već. Nikad nisam ni mislila na to kao nešto što se zaista desilo.. jer je užasno. Trudila sam se da , ako to već nisam doživjela, da me onda ni ne zanima. Prošlost je u pitanju, koja nije uticala na mene, meni se ništa nije desilo i mene to ne zanima. Moja porodica je tu, svi smo na okupu, ništa nam nije. Nikad me nije zanimalo. Nikad mi nije ni bilo jasno zašto se to uči u školama, samo da bi djeci stvaralo neku mržnju. Zašto mi moramo da znamo zbog čega su se ljudi ubijali prije par stotina godina ? Zašto to mora da se širi i dalje i da se ne zaboravlja?
Evo upravo zbog ovoga što se danas dešava sa izmišljenim vjernicima i svim sranjima o kojima slušam danas. Do skoro me nije ni to zanimalo ali vidim da se to neće zaustaviti dok ne počne i treći svjetski rat (ne pada mi na pamet da ga pišem velikim slovom) i dok se cijela planeta Zemlja očisti od sranja i od ljudi. 
Ali problem će uvijek postojati. Uvijek će postojati ljudi koji ce širiti mržnju i koji će jadnoj djeci, koja ne znaju ni kako se zovu još, nabijati u glavu da treba da mrze te i te ljude zbog toga i toga. Zašto? Zar time ne uništavate jos više života? Mi ne želimo da budemo dio vaše mržnje. Sami ste krivi zbog svih ratova i bićete krivi za još mnogo njih i nije vam malo, već morate da usadite mržnju u svako novorođenče kako bi ono sjutra raznosilo ljude okolo ni za šta! Ni za šta. Kako to? Treba slušati starije, treba ih poštovati.. haha.

Miješa se tu milion gluposti, milion izmišljotina.. milion svega. Ljudi samo traže razlog da ubijaju. Neiživljena bolest. Nije zdravo u kakvom svijetu živimo. Nije zdravo što smo dozvolili. A što je najbolje od svega, nikad neće stradati oni koji treba da stradaju i da pate i da plate za sve što su uradili, nego baš oni koji su se najvjerovatnije klonili svega toga. Ali pogriješila sam, nismo MI dozvolili. Dozvolili ste VI, a mi smo vjerovali da živimo u normalnom svijetu gdje ćemo ispunjavati svoje snove, iako uz prepreke i napor, ali bez straha da će nas na tom putu zgaziti jebeni kamion uzimajući nam živote bez imalo krivice. 

Nije više ni fora to što ljudi ne rade ništa da bi ovo spriječili. Bolje je da ne rade, nego još gore, oni rade. Ali rade ono što će nas sve odneti odakle smo i došli. Svete se. Svako za svakog, svaki put. Dokle? Kao što rekoh, dok se svi ne sravnimo sa zemljom. Izgleda da je došlo ponovo vrijeme da se to stvarno i desi.. 
Sjećate se 12.12.2012? Takozvanog SMAKA SVIJETA. Tad je sve i trebalo da se zavrsi taman..

Neka ogromna crna rupa se napravila u svijetu.. ne u svijetu već u glavama ljudi koji nas okružuju. Mene je zaista strah izaći iz kuće da me neko govno iz Kotora ne upuca, da me ne siluje neko iz Porto Montenegra, da me ne bombarduju bolesnici iz ISIL-a.. zaista je strašno, pored svega što smo stvorili, da ljudi i dalje krvoločno ubijaju sve živo. Sve lijepo. Truju i raznose sve što vrijedi. Ko će tu išta pomoći? Ko? Da nismo forsirali i vjeru i državu i nacionalnost i sva sranja od kojih su ljudi napravili karikature, danas ne bi bili u govnima.. barem ne u ovolikim. Ali ponavljam, nismo mi nego vi, i dok vi živite, nama život ne treba.

Lee Dee 


No comments:

Post a Comment

sta mislis? :)

Post Ads (Documentation Required)

Author Info (Documentation Required)