March 1, 2016

malo BiH, malo CG

Koliko vrijeme brzo prolazi.. mrzim te rijeci koje dodatno ubijaju u pojam ali to je zaista tako. Sto je ljepse i bolje, to je krace. Ponekad me zaista uhvati neka panika sto se tice tog vremena.. tih trenutaka, sati, dana koje nisam ni za sta iskoristila. Mada, sad sam sigurna da vrijeme koristim kvalitetno od kad studiram glumu.

Svratih malo do moje Crne Gore, da se prisjetim onih slobodnih dana kad smo se igrali zmurke, donja ulica protiv gornje (magistrala nas je dijelila). Sjecam se, jednom sam trcala da se otkrijem i da "zapljunem" sve nas ali kako sam skocila s neke ostre ograde, sorts mi se zakacio i skroz iscijepao pa sam trcala kuci placuci haha. Jednom je brat prilikom skrivanja otkinuo tablice sa nekog auta. Narednih par mjeseci sam mu prijetila da cu reci tati i mami ako ne uradi ono sto zelim (jadan, morao je da trci do prodavnice 5 puta dnevno haha). Kako su nam dobre igrice bile i sad bi' ih igrala da oce iko drugi hahah
Nego, nije mi ovo bio cilj vecerasnjeg pisanja :)

Zapravo, ni nemam cilj. Htjedoh reci kako mi je brzo proslo ovih 9 dana odmora pred drugi semestar. Sjutra ujutro krecem nazad za Sarajevo.

Uglavnom, kad god dodjem uvijek me spopadnu s pitanjima kako sam se snasla, kako mi je u Sarajevu, jesam li zadovoljna akademijom, stanom, ljudima i uopste Sarajevom? Najlakse mi je odgovoriti sa- sve mi je super! Da ne smaram ni sebe a ni onog ko me slusa. Ali vidim da odavno nisam pisala neki post pa cu sad odvojiti malo vremena za to jer ko zna kad cu ga imati opet :)



                             *             *             *

Kad sam se selila u Sarajevo, moji roditelji su bili sa mnom (zajedno sa tetkom i rodicom). Uselila sam se u srednje-veliki stan dok mi cimer jos nije bio stigao. Bilo mi je super vidjeti svoje roditelje tu sa mnom jer nisu neki ljudi "od puta" sto bi se reklo. Radovala sam se novom zivotu, akademiji, novog gradu, novim ljudima.. uglavnom dok nije doslo vrijeme da se tajo i majo vrate kuci.
Ne bih vracala taj trenutak jer me uvijek rastuzi, ali proslo je i to. Srecna sam sto je vec otislo pola godine pa smo se do sada skoro i navikli na to da neko vrijeme necu biti kuci (mada mama malo zajebava sto se tice tog navikavanja ;) ♥ )


Bili su tu par dana sa mnom dok A. nije dosao. Bila sam srecna sto ce ipak neko biti tu iako sam uvijek zeljela da zivim sama sa nekom zivotinjicom.
Mjesec je poceo super. A. i ja smo se fino slagali cak 5 dana (do mog rodjendana) hahah. Posle toga nista vise nije bilo isto. Iskreno, pocela sam da zalim sto nisam od starta uzela stan samo za sebe. Lose sam se osjecala i nikako mi nije prijao zivot s nekim koga bukvalno i ne znam. Uglavnom, bilo mi je lakse istrpiti taj oktobar kad je on presao da spava u kuhinji. Onda sam imala cijelu dnevnu sobu za sebe sa zatvorenim vratima. Tako da preporucujem svima koji imaju u planu da cimerisu, da nadju stan koji ima odvojene sobe/prostorije.. vjerujte mi! Naravno, daleko od toga da je A. losa osoba, o tome trenutno ne govorim. Bilo nam je super slusati zajedno (to mi je stvarno bilo top kod njega!) DIE ANTWORD i tu smo se jedino i slagali :)
Uglavnom, vec na pola mjeseca pocela sam da trazim novi stan iako sam bas zavoljela taj jedan na Kosevskom brdu, na zadnjem spratu, sa terasicom (na kojoj smo stajali, pricali i svirali na useljenju zajedno sa glumcima druge godine).

Krajem mjeseca sam i naletjela na Lulu, na internetu gdje se "hitno poklanja" britanska kratkodlaka maca (nije bilo slike). Rekoh, donosiiii pa kakva god da je, ionako bih pokupila neku s ulice :) Kad onoo sreca najljepsa! (jos mi je njen vlasnik rekao- uf, da sam znao da si tako lijepa, sina bih poslao- bjezi kenjo, daj mi macku)


Lulica se brzo uklopila, i odmah je mene vise zavoljela hihi 3:) Nedugo zatim sam i pronasla stan nakon koga slijedi totalni haos u mom studentskom zivotu haha

Javili smo stanodavcima da napustamo stan i oni su nas bukvalno istjerali tacno na kraj mjeseca iako smo ih zamolili da ostanemo jos dan ili dva dok ne dobijem kljuceve od drugog stana. Zena pocela neku pricu da ima neka cura koja zeli da se useli (dosli smo za preostale stvari nakon dva dana i zatekli gazdaricu u papucama i pidzami u istom stanu). Nego nema veze. Uzeh Lulu s njenom ogromnom kucicom i krecemo da trazimo neki hostel dok se ne uselim. Niko nije htio ni da cuje za macku iako mi je bila preteska za nosenje. Srecom, naidjosmo na kolege s akademije te ostadosmo nas troje kod njih tu noc. Sjutra ujutro sam odmah otisla da trazim smjestaj (ne volim se nikome nametati, pogotovo ne s mackom koju mozda neko ne voli u stanu). Cijeli dan sam lunjala s mackom po gradu, trcala od lutalica da je ne rastrgnu. Na kraju sjedoh u parku, gledala kako ljudi igraju onaj veliki sah na podu. Nisam znala sta da radim. Da nas bar nije ona koza izbacila na ulicu tako nemilosrdno..
Za to vrijeme sam se dogovarala sa novom gazdaricom za novi stan. Nasla sam smjestaj u jednom apartmanu koji mi je popio sve preostale pare koje sam imala haha ali je bio dobar hahah. I dobri ljudi zaista, to veoma cijenim.. njima mi nikad nije zao platiti.
Da skratim, jutro kad sam trebala da se uselim u novi stan, moja "nova gazdarica" mi ga je otkazala i otisla za Texas. Detaljima cu se pozabaviti neki drugi put ;)

Bio je to ponedeljak i ja sam rano ujutru, oko 6 ostala bez stana. Srecom, mogla sam ostati jos 2 dana u ovom apartmanu i odatle sam, ne tako presrecna i preoptimisticna, trazila novi stan.
Nadjoh neku babu sa stanom u blizini i nisam ni sekund cekala odmah sam otisla. Nabavila pare, platila, zakljucala vrata i za tih par dana konacno odahnula (I Lulu sa mnom, jadnica, taksisti nisu htjeli da nas voze pa sam je drndala u onoj kucici cijelim putem). U slobodno vrijeme, Luli se dopisivala sa mojima hahaha (screenshot vajbera)
Baba je bila preskupa a stan nikakav za te pare, pa sam morala opet da se bacim u potragu. Trazila sam danima, dosta njih me je odbilo zbog Lulu, dok nisam naisla na zaista jednu divnu osobu. Moju sadasnju gazdaricu (znate ono kad vam se neko predstavi i vi mu odmah zaboravite ime? E tako sam ja zaboravila ime svoje predivne gazdarice i blam me da je pitam). Nakon 10 dana zivljenja u babinom stanu, nije htjela da mi vrati pare, ja odoh u stan u kojem sam i danas. Toliko sam srecna sto sam kod pravih ljudi iako mi je stan malo udaljen od akademije. Posle tog paklenog mjeseca (detaljisacu drugi put), lijep je osjecaj konacno se osjecati zasticeno. Onda sam konacno mogla i da se koncentrisem samo na akademiju i na rad i na rezultate (koji su bili mnogo veci od onoga sto sam ocekivala, i zaista sam ponosna na to). Da kucnem, sve je dobro ! :)
Evo sad cetvrti mjesec kako sam na Soukbunaru sa Lulicom (koja me trenutno ceka u stanu jer joj nisam stigla izvaditi pasos da je dovedem).


U tim trenucima mi je zaista falila CG, falili moji roditelji i jos neki vazni ljudi.. Nije bilo bas najsjajnije vrijeme ali na kraju je sve doslo na svoje mjesto! Bas sve! Zato sada uzivam u onom sto imam.. iako mi je ostalo jos par sati do autobusa koji ide za Sarajevo preko onog odvratnog, drndavog puta (ispovracacu sve iz sebe), jedva cekam nastavak ovog predivnog putovanja a s druge strane.. s druge strane grlim sve moje ljubavi koje na par mjeseci opet ostavljam ovdje.. kuci.

Dolazim vam brzo.. i sledeci put donosim vise ljubavi i vise vremena, obecavam :) ♥

Lee Dee

No comments:

Post a Comment

sta mislis? :)

Post Ads (Documentation Required)

Author Info (Documentation Required)