November 21, 2015

Postojis li?

Nije mi jasno, a vjerovatno nisam jedina kojoj nije, zasto se i dalje desavaju stvari koje su nam vec dovoljno puta upropastile svijet? Ja nikad necu razumjeti ljudsku potrebu za dijeljenjem, razdvajanjem, ubijanjem.. Pomraci mi se pogled na svijet posle samo jedne uzasne vijesti. Zbog cega neko ima zelju razoriti i ovo malo normalnosti koju smo s mukom ustanovili. Da Bog da nam ova silna tehnika bila najveci problem u zivotu. Samo se zalimo i kenjamo, pljujemo po danasnjim vremenima jer "mi smo se vise druzili nego sto smo blejali za kompjuterom", a onda shvatim koliko je to beznacajno u poredjenju sa onim sto se opet vraca cak iz tog Vaseg, sjajnog, vremena. Vraca nam se mrznja koju je neko nekad izmislio. Eh.. da je samo kompjuter problem, lako bismo mi.

Kolika je sansa da rijeci neke nebitne osobe u moru ljudi, dospije do usiju i do srca (kojeg svaka osoba mora imati!) nekog ko u ovom trenutku pravi plan sledeceg napada? Postoji li ikakva sansa?

Post Ads (Documentation Required)

Author Info (Documentation Required)