January 16, 2015

..o prijateljstvu ;)

Proteklih par godina sam naucila mnogo o prijateljstvu. Posebno sada kada se srednja skola zavrsila. Zavrsila sam sa igranjem lastike, zmurke, sarenih jaja i sl. sa najboljim prijateljima, i cudo je kako se sve to, kako odrastamo, okrece za 180 stepeni(necu reci 360 jer to znaci vracanje na staro a daleko je od toga).

Ja sam uvijek bila komunikativno dijete i lako sam sticala prijatelje ali sam, vjerovatno kao i vecina, previse vjerovala i previse uzdizala osobe koje jedva i znam. To mi je i danas mana. Imala sam srecu da i u srednjoj i u osnovnoj imam odlican set prijatelja, ali se ispostavilo da je to uglavnom bilo samo u toku tih perioda skolovanja. U srednjoj sam uvijek mastala i razmisljala o tome kako nema sanse da se razidjemo i da se zaboravimo. Eto, nas 6 bar. Ali kako vrijeme ide, i evo manje od godine dana kako smo se razisle, vec pocinje da slabi nas odnos. Sva ta zajednicka mastanja, price, glupiranja.. sve nekako nestaje. Ja ne znam cija je to zasluga, ali to nije ni bitno na kraju krajeva. Sve manje se cujemo i to me cini nevjerovatno usamljenom. Oduvijek sam mislila da imam milion prijatelja s kojima cu uvijek biti u odlicnim odnosima ali ispostavilo se da ipak nije tako. Ocigledno odrastanjem i pretvaranjem u zreliju osobu, odraslog covjeka- mijenjas se i mijenjaju se neka ranija ocekivanja i potrebe. Nisam sigurna koliko su se mogla izmijeniti za ovako kratko vrijeme ali.. sta da se radi.

Post Ads (Documentation Required)

Author Info (Documentation Required)