June 2, 2015

Paraliza sna (prvo i, nadam se, jedino iskustvo)

Oduvijek su me interesovale teme koje se ticu sna i straha. Uzivala sam uceci o tome na psihologiji, ali mislim da nikada nismo pominjali paralizu sna i ne znam zasto. Saznala sam za to prosle godine i zvucalo mi je skroz interesantno. Kako to da covjek probudi mozak ali ne i tijelo?
To je bilo u vrijeme mog prvog prijemnog na Cetinju, i tada su me uglavnom vise mucile stvari sa fakultetom, tako da nisam puno razmisljala o snovima.
Juce sam naletjela na clanak o paralizi sna i procitala sam ga sa velikom dozom interesovanja. Taj clanak je bio povezan i sa onim slicnim njemu, tako da sam par sati konstantno listala, istrazivala, trazila.. Citala sam komentare na svim tim clancima i negdje sam vidjela da je neki momak izazvao tu paralizu kako bi i sam vidio sta je to. Neko drugi je rekao da mu je tijelo bilo kao na iglama, onaj osjecaj kao kad vas iglice bodu ali jos jace. Neko treci je rekao da mu je neko prilikom paralize saputao na uvo.
Sve to mi se izmijesalo i uslo u glavu i nekako sam cijeli dan o tome razmisljala nesvjesno. Poslednje cega se sjecam je da sam na to pomislila tik pred spavanje, pa sam svim snagama pokusavala da skrenem misli, jer ja uvijek sanjam ono na sta poslednje pomislim.


Psihološki paraliza sna je usko povezana sa REM (engl. Rapid Eye movement) atonijom. Ona nastaje kada se mozak „probudi“ u toku REM faze a telo ostane paralizovano. Osoba je svesna svega, ali ne može da se pomera. Paraliza može da traje nekoliko sekundi do nekoliko minuta.

Probudilo me je ono "bockanje" cijelim tijelom. Kao da vam struja prolazi svuda. Kako sam se odmah sjetila da sam to i procitala, znala sam da ce uslijediti paraliza, jer vec nisam mogla da pomjerim prste na ruci. Prebacila sam se u neku nadrealnu realnost, ako tako mogu da se izjasnim jer je bilo sve izmijesano. Java i san. Znala sam da mora nesto da se desi, ocigledno je moj mozak ocekivao nesto tako, zato sam i prizvala. Odjednom cujem neke glasove tacno kod mog uveta. Nisam otvarala oci, a sada kad se sjetim, mislim da nisam ni mogla, ali svakako nisam ni pokusala da ne bih vidjela nesto "sto ne treba". Glas se brzo udaljio i osjetila sam da me paraliza popusta, ali vec u sledecem trenutku sam osjetila jos jacu "struju" u tijelu i opet sam se ukocila. Glas se vratio i poceo jos jace da sapuce nesto sto nisam razumjela ali sam osjecala da je neko tu. Sve vrijeme sam se koncentrisala da duboko disem jer sam osjecala da me nesto pritiska i da mi otezava disanje. Sjecam se da mi je ruka bila ispod jastuka, a da sam je pomjerila skroz iza ledja, ali kad sam se osvjestila, ruka mi je bila na prvobitnom mjestu. Srecom, sve je trajalo par sekundi ali je bilo toliko zastrasujuce da sam do 6 sati cekala mamu da se probudi da bih otisla do wc-a :)
Za to vrijeme sam na internetu trazila detaljnije price, i vidjeh nedje da se to desava uglavnom oko 3, 4 sata posle ponoci. Kad sam se ja probudila bilo je tacno 4. Panika mi je stizala do krova u tom trenutku jer je sve bilo mracno, cak sam se bojala da pomazim Mukija koji je spavao pored mene, jer sam mislila da ce se pretvoriti u nekog djavola :)

Ljudski um je nesto sto jos niko nije potpuno istrazio, razradio, shvatio.. sve nam se desava u glavi i zasto je tako tesko povjerovati u to? Zasto su, opet, te slike tako jasne i jake ako vec nisu realne? Ja sam sigurna da nam ovom svijetu nije sve savrseno i lijepo, i da kroz ove neke stvari zapravo dolazimo u kontakt sa necim sto stvarno postoji, jer odakle bi onda mogli uopste da zamislimo nesto tako? Mislim, lupam, ali ono.. mislim da nikad vise necu spavati :)

Pomenula sam tati ovo danas, i slusao me pazljivo, i taman sam pomislila da ce reci nesto pametno, rekao je: "Tebi Lidija, nedostaje meso, pa ti se to odrazava na san."
Hvala tata..

Paralizu sna povezuju sa narkolepsijom (poremecaj spavanja), katapleksijom i hipnagoginim halucinacijama. Medjutim, ocigledno je mozemo i sami prizvati mislima, jer nas mozak pamti i najnebitniju facu koju vidimo dok setamo, ili bilo sta slicno. Tako se, bar meni, ova paraliza i pojavila. Nadam se da cu moci ubrzo ove misli da iskljucim, ali prije toga pisem ovaj post zbog toga sto je meni pomoglo da skratim ovo stanje i da ublazim paniku koja je zaprijetila da me obuzme :)

Sta je meni sinoc pomoglo je:
- cim osjetite da dolazi, a sigurno cete, ako ne na isti nacin kao ja, osjetiti na neki drugi(jer je to ipak neki veoma cudan prelazak iz jedne (ne)stvarnosti u drugu), pokusajte da usporite disanje i da disete duboko jer ce srce poceti brzo da kuca i imacete osjecaj kao da vam neko steze pluca.
Ja sam odmah pocela da disem duboko, cim sam osjetila ono bockanje, i to je odmah smanjilo moju paniku.
- pokusajte da ne otvarate oci i da razmisljate o tome da pomjerite prste na nogama ili rukama kako bi tijelu dali do znanja da ste budni.
- ovo se najcesce desava dok spavate na ledjima, tako da se preporucuje na strani ili na stomaku (ja uvijek spavam na stomaku pa mi se ipak desilo, mada mozda je i to jedna od stvari koja mi je skratila ovaj dozivljaj)
- i poslednje, mislite na bilo sta pozitivno. Ili bar pokusajte da ne mislite na ono sto se desava oko vas u tom trenutku. Zaustavite misli na nesto sitno, kao sto sam ja sinoc razmisljala o tome gdje mi se ruka nalazi. Tako cete "iskulirati" sve ostalo. Bitno je samo da se ne raspline vase negativne misli koje ce ovaj kratki period uciniti strasnijim. A procitala sam da ne mora da bude.

Postoje dvije vrste ovog fenomena, i moze se desiti dok padate u san(tijelo se polako opusta, dok vi postajete nesvjesni toga ali ako u tom trenutku obratite paznju, shvaticete da ne mozete da govorite ni da se pomijerate) ili dok se budite (NREM-non rapid eye movement, i REM- rapid eye movement, su dvije faze sna. Ako se probudimo prije zavrsetka REM faze u kojoj sanjamo, shvaticemo da ne mozemo da govorimo ni da se pomijeramo).

Nadam se da necu imati priliku da opet koristim svoje savjete, haha, ali je meni dosta pomoglo sto sam dan prije citala o tome i sto sam znala kako da reagujem i da ne panicim(sto je cudo za mene jer se izbezumim kad vidim skakavca a ne sto drugo). Tako da se nadam da ce jos nekome, kome se nesto ovako desi, ovaj post posluziti.

Kakva vi iskustva imate sa "sleep paralysis"-om ? Imate li neke savjete za skracivanje istog ili uopste, za izbjegavanje istog? Voljela bih da znam, jer ovo je nesto sto pogadja dosta ljudi na svijetu, neko se sali, nekome je lose kad slusa o tome, i ako je vec strasno i ako nekoga godinama isto muci, mozemo bar podijeliti svoje price, iskustva, kako bi to sve sveli na nesto pozitivno, jer mi mozemo da razmisljamo dok se to desava. Mozda cu, ako mi se opet desi, biti srecna sto se desilo jer cu imati novu bolesnu, uzbudljivu, strasnu pricu za onoga ko slusa. Pa eto, na neki nacin da ovo svedemo na nesto skroz normalno sto ne mora da bude tako strasno kao sto nam u tim trenucima izgleda!

Lee Dee





No comments:

Post a Comment

sta mislis? :)

Post Ads (Documentation Required)

Author Info (Documentation Required)