May 17, 2015

Blize se raskrsnice.. (2. dio)

Kad skupim sve papirice, mailove koje sam spremila u "drafts", poruke koje sam arhivirala, stranice dnevnika koje sam ispisala i sacuvala.. imam bar dva romana koja bih mogla da napisem.. ili, u ovom slucaju, prepisem. Najgore je kad na kraju shvatim da nije vrijedno pisati, pa to spremim u neke lijeve foldere i nikad ne posaljem, nikad ne izgovorim.. Uvijek ostane tako negdje izgubljeno, sakriveno, prekrizeno, izguzvano ali, ipak, sacuvano.. Za svaki slucaj.

Ja kad pisem, ja nista ne brisem. Ja kad pisem, ja pisem sve sto mislim, sto osjecam, sto mi se gurka u glavi da izadje. Sve to u jednom dahu. Tu ima ljubavi, samoce, srece, tuge, depresije i ponajvise patetike koja vlada mojim recenicama i dalje. Zato na kraju i odustanem. Patetika je opet nesto licno, nesto sto ne mozete pruziti svakome. Nesto sto bi taj neko trebao da cijeni. A onda kad ukapirate da vasu patetiku taj neko ne zasluzuje, da moze da je shvati na pogresan nacin ili bilo sta slicno, onda sve to ili sacuvajte, ukoliko nekad zelite da se prisjetite svojih najglupljih izliva emocije, ili jednostavno izbrisite da to vase oci, ili bilo cije, nikad vise ne vide. To je ipak i mnogo pametnije.

Sta mi sve prolazi glavom dok sastavljam neko pismo, neku znacajnu poruku ili dok pisem najintimnije djelove svog zivota nekom tamo dnevniku, ne znam. Znam samo da mi se probudi toliko emocija da pomislim, kako moze toliko isteci iz ovolikog tijela. O'kle, druze? Nagrdim svaki list dnevnika pa posle, sto najvise volim, onaj osuseni papir pucketa dok ga prevrces.. totalno carobno. Suze su cudo :) Ne bojim se ja suza, ne stidim ih se, sta vise.. kad se covjek posteno isprazni, svijet je ljepsi, cistiji, srecniji i sigurniji.

Nemojte me pogresno shvatiti.. ja ne placem samo kad je tuzno. Ja ne pisem samo tuzne mailove, poruke, pisma.. to nisu samo tuzni djelovi mog zivota u dnevniku. Emocije nemaju granicu, a i sami znate da ne postoje samo tuzne ili lose emocije..
Jednom cu sklopiti sva moja neposlata pisma, sve neposlate mailove i poruke i sve neizgovorene recenice u jedan poduzi roman.. U nesto sto mozda nikada necu dopustiti da se procita, ali ce bar biti tu kao veliki dio mog zivota, kao dio necega sto sam i sa srecom i sa tugom prozivljavala. Nista strasno. Nista novo i neocekivano.

Ja sam covjek.. ja pisem jer znam da cu se jednom ovome smijati i pomisliti koliko sam nekada bila glupa i ..glupa :) Mada, trenutno, tako ne mislim. Sve je ovo sastavni dio zivota svakog od nas. Svi isto moramo proci, ili makar slicno. Sve je to lekcija zivota, sve je to za covjeka i sve je to nesto u cemu smo jednom uzivali i cemu smo se svakog dana sve vise radovali.
Volim da volim.. moram li to opet reci?

Lee Dee

May 15, 2015

Blize se raskrsnice.. (1. dio)

Dosta stvari, ljudi, navika, problema, interesovanja i sl. me veze za Crnu Goru. Dosta nekih sitnica koje mi predstavljaju bitne stvari u zivotu, trenutno. Iako tu ima nekih i dobrih i losih, jos uvijek nemam zelju da se udaljim i da zatvorim neka poglavlja koja su pocela, koja traju ili su se, cak, i zavrsila ovdje. Ja sam takva da mi nije lako da iskuliram, da se iskljucim i da ne mislim. Moj mozak radi 300 na sat, a jos ako pocnem da vagam! Nikad kraja.

May 12, 2015

Postoji li bend i gdje sam nestala haha

Eh, konacno sam se malo nakanila da nesto zapisem ovdje. Nema me vise nigdje, vjerovatno ste primijetili. Zapravo, ima me ali u dosta manjoj "kolicini" :) Svakome treba neko vrijeme za sebe i za svoje neke stvari koje opet ne mogu da pricam svakome.
Za ovaj post mi je dala ideju neka osoba koja je poslednja komentarisala na "sektoru" (ne znam sto mi je sa nebitnim rijecima jutros) Questions. Pitanje je bilo- postoji li jos tvoj bend?

Post Ads (Documentation Required)

Author Info (Documentation Required)