April 4, 2015

Blog mi postao online dnevnik ;)

Dok sam zatvorena u svojoj savrsenoj sobici i dok radim sve ovo sto radim na internetu, osjecam se najpozitivnije ikada. Svaki put tako. Cim izadjem iz sobe, sva ta pozitivnost prelazi u neki minus. Zasto? Toliko se dobro osjecam dok pisem ovo,  dok snimam svasta nesto, dok pisem statuse na stranici.. sve to me nekako toliko cini srecnom da poludim :))
Bas juce pricam sa bratom od tetke kako znam da davim i smaram po internetu ali me to toliko ispunjava da me vise nije briga hoce li me iko citati, gledati, slusati. Rekao je da to stvarno i nije bitno dok je to ono sto mene cini srecnom. Ali i dalje ne mogu da shvatim takvu naglu promjenu raspolozenja o kojoj sam negdje ranije pisala. Nego, dosta nam je svima negativnih stvari.
Na par zadnjih casova glume sam konacno.. KONACNO blistala. P.P. mi je rekao da i treba da se osjecam dobro jer imam razloga i da cemo sa zadovoljstvom da radimo na tom dramskom monologu za prijemni, koji sam mu pokazala. Ljudi, mene nije bilo srecnije. I sad me jeza 'vata kad zamislim sve. Jedva cekam Cetinje, jedva cekam prijemni, jedva cekam da im pokazem da mogu i da hocu i da cu uspjeti u ovoj namjeri! Svakako cu pokusati i u Sarajevu ali, nigdje ne bih bila, ja mislim, toliko srecna kao na Cetinju. I tu sam, i nisam tu. Plus ona predivna, zelena, mala akademijica uhhh.
Ovaj blog mi je postao neka vrsta dnevnika, jer u poslednje vrijeme slaboo ista zapisujem. Sve se vrti oko nekih, bukvalno, nebitnih stvari pa je bolje da ni ne pisem..

Nedavno sam se raspravljala s nekim anonimusima koji su mi komentarisali jedan od postova, da mi je vazno da radim sve sto volim i da zelim da me ljudi shvate i podrze u tome, jer mi je to san, cilj, zelja, nazovite kako zelite. Dosta njih misli da je meni jedini cilji biti popularna. Biti taa neka zvijezda. Ma gdje? Kome? Kako? Ja samo zelim da ako radim ovo sto radim, da imam neku malu publikicu koja ce uzivati u tome isto koliko i ja. Ja znam samo za zvijezde na nebu, tako da me sa tim nikako ne uporedjujte. A u ovoj sobi sa gomilom plisanih igracaka, crteza, ustvari sam ja najvise JA. I molim vas, ako ne podrzavate moje objave bilo koje vrste, ako vas nerviram, ako vas smaram, ako vam bilo sta kod mene smeta, fino vas molim da mi se micete s ovih sajtova tako nadrkani jer i sama imam dosta problema s kontrolom nervoze, pa ako ovo predstavlja moj jedini izlaz u pozitivno, nemojte mi ga kvariti komentarima koji samo oduzimaju vrijeme. Tu sam da podnesem svaku kritiku jer obozavam kad mi se skrece paznja, volim kad mi se daju predlozi za promjenu, sve prihvatam jer znam da nije ni D od dobrog, ali nemojte gubiti vrijeme pisuci mi neke komentare samo da bi me spustili, jer mene nije briga za to. Ja se ne mijesam u tudji rad ako mi se ne svidja. Jednostavno iskuliram, zato iskulirajte i vi pojedinci..
Evo, iskreno, kad sam pocela s ovim blogom, mislila sam da ce ovo da cita samo moja uza i malo sira porodica. Sada kada imam 20 hiljada pregleda imam osjecaj da se obracam cijelom svijetu haha, zato mi je malo teze da biram temu, da komentarisem i da se raspravljam jer ne zelim da izgledam nezahvalno ispred svih vas koji ovo citate. Kazem nezahvalno jer sam vam stvarno i vise nego zahvalna sto mi svakog dana ukazujete na dobre i lose korake s dobrom namjerom. Mozda to nije veliki broj kad se poredi sa drugim sajtovima ali meni koja sam ocekivala tako malu publiku, predstavlja bas taj cijeli  svijet, jer ja 20 hiljada ljudi stvarno ne znam :)
Zao mi je ako je ovo bila besmislena prica, ali kao sto rekoh, ovo je postao kao neki moj online dnevnik i pisem sta mislim i osjecam. Ne zbunjujte me :)

Od danas mijenjam sve negativno za pozitivno. Nema vise zajebancije! Ni jedan dan da ne iskoristim najbolje. Valjda mi se vrati onako kako treba :)
Saljem zagrljaje.. i grlim medvedice.. ♥



No comments:

Post a Comment

sta mislis? :)

Post Ads (Documentation Required)

Author Info (Documentation Required)