March 23, 2015

Kako sam spasila jedan zivot ♥

Listala sam slike iz kompjutera i cistila/brisala ono sto mi ne treba. Imam milion slika prebacenih s telefona i milion slika skinutih s interneta i sl. pa nisam znala odakle da pocnem. Vec par puta mi se desilo da mi se izbrisu sve stvari iz kompjutera i jednom s ovog laptopa. Izludjela sam. Blago receno. Zbog toga me strah da mi se to OPET ne desi pa sam odlucila da malo rasteretim memoriju ove masine :)

Tokom dvocasovnog listanja, trazenja, brisanja, cuvanja.. naletjela sam na par slika koje su mi vratile osmjeh na lice :) (danas mi je nesto dan skroz depresivan).
Prica koju cu vam pricati se desila prosle godine, bas negdje prije mature. Znam da sam izostala sa casova da bih kupila preostali materijal za haljinu ♥. Dan je bio slican danasnjem, tmurno, kisno, sivo, ruzno..





Vracajuci se iz grada, krenula sam ka skoli donjim putem. Uvijek mi je raspolozenje popravljao pogled na zaliv, mada je tog dana sve nekako sivo bilo.. Setala sam lagano, fala Bogu, ne zureci na casove haha, slusalice u usima i pricala sama sa sobom- sto mi je obicaj(zbog kojeg me ljudi gledaju kao ludu).
Tamo negdje, na sredini donjeg puta, srecem jednog staarog, mrsavog, bolesnog, gladnog.. psa. Automatski me dusa zaboli i stala sam, pocela da pricam sa njim, a da vidite njega: sjeo je ispred mene, polako, jedva od bolova i svega, i gleda me i slusa kao da svee zivo razumije. Ne mogu da opisem koliko sam se osjecala lose sto je sam, napusten i sto ne mogu puno toga da uradim da bih mu pomogla.
Pomazila sam ga njezno po glavi na kojoj je jedva bilo mjesta gdje nije imao krpelje i bolesnu kozu. Vecina ljudi bi se protivila i gadila tome ali ja sam tada shvatila da je to za njega, mozda i najveca i najbolja stvar koju sam uradila. Da sam samo mogla da zabiljezim taj pogled i tu zahvalnost.

Nakon nekog vremena sam morala da zaustavim sve emocije koje su mi se naglo javljale i da nastavim svoj put, vjerujuci kako je bolje da sto prije zaboravim. Krenula sam i pokusavala da iskljucim mozak. Kako sam napravila 5,6 koraka, iza sebe sam cula kako jedva, polako i tesko ON hoda za mnom. Stala sam, on je prisao i ponovo onako bolno sjeo ispred mene i nastavio da me gleda. Jao, boljelo je mene gledajuci ga kako se muci i gledajuci koliko ljubavi za nepoznatog covjeka to malo, dobro, predivno stvorenje moze da ima. To je cudo! I to je to sto mene toliko privlaci tim savrsenim stvorenjima koji nas, ljude, treba da uce zivotu.
Za to vrijeme sam jos jednom pokusala da ga ostavim i da zaboravim ali je on isao za mnom i tako me prodorno gledao da normalan covjek to nikada ne bi mogao da zanemari. Ostala sam ukupno 5ipo sati sa njim, tu, na tom mjestu na donjem putu.

Razmisljala sam sta mogu da uradim da mu pomognem. Sjetila sam se odmah kako imam neke pare od materijala i kupila mu dva velika bureka. Ne moram ni da pricam za koliko ih je pojeo ali sam sve morala da mu kidam i dajem polako jer je skroz bio usporen u svemu sto je radio. Lezao je tu, kod mojih nogu dok sam ja i dalje razmisljala sta da radim. Pokusala sam realno da sagledam stvari, bolestan je, star i sigurno nece jos dugo zivjeti a pogotovo ne na ovaj nacin.
Ljudi koji su prolazili su ga zagledali s gadjenjem, kao i mene vjerovatno misleci kako sam odvratna cim mazim takvo cudoviste. To me nije zanimalo ali me je vrijedjalo sto ga tako gledaju i sto imaju obraza da jos komentarisu iako znaju da imam usi. Pi, jebem li ti ljude usrane.
Nebitno.. uglavnom, na drugoj klupi blizu moje je sjedao jedan stari covjek. Citao je neke djelove Zabavnika, odstampane na papiru i posmatrao nas. Ubrzo potom mi je prisao i poceo da mi prica(pokusacu da se sjetim svake rijeci):

,,..Znas, nikad nisam znao da ljudi mogu biti toliko okrutni prema nekome ko im u svakom trenu daje neizmjernu ljubav. Znam ja tog psa. Vlasnici su ga izbacili na ulicu kad su vidjeli da je star i da jedva mrda. Izbacili su ga na ulicu i zatvorili vrata. Vec neko vrijeme on ovuda luta a dosta njih ga sutira, vrijedja i tjera. Ti si prva koja je stala malo s njim i vidis kako ti odmah daje sve sto ima? Bravo dijete, ti si pametna. Vratice ti se to kad-tad..
Nema njemu pomoci, ostani tu jos malo i idi jer se ovako nikad neces odvojiti od njega. Evo ti jedna dobra prica iz Zabavnika, ja ih citam od kad znam za sebe.."

Pricao je on dugo ali se ne sjecam tacno sta je bilo. Znam samo da sam bila srecna sto sam pricala s tim covjekom i sto sam procitala dvije odlicne price iz Zabavnika :)
Pokusala sam da skratim pricu ali ovaj druskan je stvarno zasluzio malo mjesta i vremena za sebe.

U jednom trenutku sam odlucila da zovnem veterinara da ga uspava. Mozda ce to vecina osudjivati, ali vjerujte mi, gledajuci ga koliko se muci, mislim da je to bila najbolja ideja iako sam je otkazala u zadnjem trenutku. Isto mi je bilo tesko znajuci da ce ga odvesti tamo i da necu znati da li su ga bacili ili mu stvarno dali inekciju. U krajnjoj odluci mi je pomogla drugarica koja se zatekla tu pa sam nasla broj azila i pozvala da dodju po njega. Opet, ni to nije sjajna odluka ali mi je covjek koji je dosao, ulio povjerenje svojim ponasanjem i pogledom punim tuge dok ga je gledao. Rekao je da sam dobro postupila, a ja sam se u tom trenu rasplakala kao neki retard :) Jer pogled tog psa je imao nesto u sebi toliko snazno, da sam bila toliko srecna sto ce mozda dobiti jos jednu malu sansu za zivot.

Ja ne znam kako je on i da li je i dalje ziv. Ne posjecujem zivotinje u azilima jer mi je pretesko gledati ih. Ucinila sam sve sto sam mogla pa bar da ga maknem s ulice koja mu, sigurno, nista dobro nece doneti. Ovako se nadam da je dobio drustvo i da su ga izlijecili i da, iako je mozda umro, da je to bio bar mali djelic one smrti koju on zasluzuje(iako zvuci ruzno).

I evo, na kraju, upoznajte ovu OSOBU o kojoj pricam.. Tacno mi oci zasuze cim ga vidim :')

Jos jedna stvar koja me nekako uvjerila u to da sam uradila dobru stvar je ta da, kada sam dosla kuci, sacekalo me ovo :)

Hvala na strpljenju i nadam se da ce ovoga biti jos mnogo sa psima kao sto je skoro svakog mjeseca, kod mene, sa mackama :) Posle ovakvih stvari shvatim koliko sam srecna sto imam pored sebe ovog zenskog frajera :)
Cuvajte ih..

Lee Dee

1 comment:

  1. Zivotinje vole iskreno bezgranicno, nemaju kalkulacije ili rezerve u svojim osecanjima, daju sebe 100%
    A ljudi koji nemaju sta drugo u zivotu nego samo da tupe i komentarisu su klasican olos, ako vec nece da pomognu nek cute i prodju samo ali ...

    ReplyDelete

sta mislis? :)

Post Ads (Documentation Required)

Author Info (Documentation Required)