January 16, 2015

..o prijateljstvu ;)

Proteklih par godina sam naucila mnogo o prijateljstvu. Posebno sada kada se srednja skola zavrsila. Zavrsila sam sa igranjem lastike, zmurke, sarenih jaja i sl. sa najboljim prijateljima, i cudo je kako se sve to, kako odrastamo, okrece za 180 stepeni(necu reci 360 jer to znaci vracanje na staro a daleko je od toga).

Ja sam uvijek bila komunikativno dijete i lako sam sticala prijatelje ali sam, vjerovatno kao i vecina, previse vjerovala i previse uzdizala osobe koje jedva i znam. To mi je i danas mana. Imala sam srecu da i u srednjoj i u osnovnoj imam odlican set prijatelja, ali se ispostavilo da je to uglavnom bilo samo u toku tih perioda skolovanja. U srednjoj sam uvijek mastala i razmisljala o tome kako nema sanse da se razidjemo i da se zaboravimo. Eto, nas 6 bar. Ali kako vrijeme ide, i evo manje od godine dana kako smo se razisle, vec pocinje da slabi nas odnos. Sva ta zajednicka mastanja, price, glupiranja.. sve nekako nestaje. Ja ne znam cija je to zasluga, ali to nije ni bitno na kraju krajeva. Sve manje se cujemo i to me cini nevjerovatno usamljenom. Oduvijek sam mislila da imam milion prijatelja s kojima cu uvijek biti u odlicnim odnosima ali ispostavilo se da ipak nije tako. Ocigledno odrastanjem i pretvaranjem u zreliju osobu, odraslog covjeka- mijenjas se i mijenjaju se neka ranija ocekivanja i potrebe. Nisam sigurna koliko su se mogla izmijeniti za ovako kratko vrijeme ali.. sta da se radi.


Gubljenje prijatelja je razocaravajuce. A gubljenje kontakta sa njima moze biti srceparajuce, bar meni. Stalno se sjecam onih dana u fiskulturnoj sali, na strunjacama.. pricanje o zajednickom zivotu, o izlascima, o ekskurziji i zavrsavanju u zatvor tom prilikom hahahah (pricacu jednom). Odmah mi se ci zasuze jer je to bilo jedno dobro i lijepo vrijeme. Te 4 kratke godine a nama zauvijek urezane u srcu. Zato volim da pricam danasnjim srednjoskolcima, kako i ja koja je sve to nedavno napustila, imam zelju da ponovim, da vratim, da volim i UCIM. Haha.. ja zapravo nikad nisam ni htjela da napustim srednju iako nisam mogla da smislim svoj pravac.

Ne mogu vam opisati koliko se osjecam usamljeno, izolovano i .. ne znam ni ja, od kad su svi otisli na fakultete a ja ostala kuci. Imaju obaveze, imaju nove prijatelje.. nemaju vremena mozda za mene koja ceka kao koza da je zovnu i da me pokupe jer nemam cime doc hahahah :) Bez zajebancije, osjecam se prelose bez njih. A posebno bez moje Jeshke, koja me je ostavila na milost i nemilost Crne Gore i otisla za Bg. Predaleko od mene. A eto, ispostavilo se, da mi je jedini pravi prijatelj. Mada to znam odavno.

Haha, zanimljivo je to sto smo ona i ja toliko razlicite da ja pooojma nemam kako mi funkcionisemo ovako dobro! Ona je sav onaj fenseraj, dugi nokti, cigar (rece da je ostavila, krava), stikle, minici, ispeglana kosa, seksi maca, a ja uvijek kao jado klosarski naspram nje :)) Niti volimo istu muziku, niti iste gradove, niti iste ljude, niti mjesta za izlaske. Ma nema 5 stvari koje su nama zajednicke ljudi! :) A opet je toliko volim i toliko me dobro razumije da bih bez nje umrla isti tren. Cesto se pitam kako je to moguce.. voljeti nekog toliko kao ja nju.

Prijatelji su cudo. I neka vas ne vara cinjenica da ih imate 5 hiljada na jebenom fejsbuku jer cete se razocarati. Ja sam i ugasila fejs da bih vidjela koliko to mojih ''prijatelja'' zapravo zna kad mi je rodjendan, broj telefona. Koliko njih interesuje kako sam ja i sto radim. Nije sve u lajkovima i komentarima. Ne znaci da se obozavate ako ste objavile jedna drugoj na zidu- VOLIM TE SRECICE. Uh.. sve se nekako preokrenulo.. nista vise ne mozemo da kontrolisemo. :(
Cuvajte vama drage ljude. Ostali su cesto samo prolazni..


Lee Dee



1 comment:

sta mislis? :)

Post Ads (Documentation Required)

Author Info (Documentation Required)