August 29, 2014

Tu saam! :)

Pisem ovu temu da evo objasnim i da zakljucim pricu o mom fakultetu, o onom- kako si? i jos nekim temama, jer ne zelim da me jos neko, a znam da ce uvijek neko imati, da me pita ista vezano za moju buducnost u ovom momentu.



U poslednjih 7 dana, mozda i malo vise, mi se konstantno desavaju samo lose stvari. Pokusavam da gledam na sve samo pozitivno i da izvlacim ono najbolje iz toga ali jednostavno, nekad.. kao i sad, ne mogu. Zapravo, mnogo duze nego sto iko zna ima stvari koje me nekako spustaju iz tih mojih oblaka, zelja, snova i td. O tome jos ne mogu da pisem a i ne zelim jer jos nije proslo i i dalje je tu i muci me.
Nekako u ovo zadnje vrijeme su mi se zaredjale situacije iz kojih ne mogu, koliko god se trudila, da nadjem svu tu moju pozitivu. Prva stvar, moj fakultet za koji se toliko spremam. Svi koji me znaju, znaju i koliko se mucim oko toga. Spremam se od proslog septembra, ne bas konstantno, ali sam vrijedno radila. Imala sam tri sanse, i samo za jednu- prvu, sam sigurna da je bila dobro iskoristena. Drugi prijemni nije prosao nikako jer sam imala ogromnu tremu, a i zeznuli su nas i nismo ni znali da je prijemni na dan predaje dokumenata. PAF. Od nervoze sam zaboravila tekstove. A treci put, i cijeli taj dan je poceo kako ne treba. Nekako se sve spojilo i imala sam malo sanse da se usresredim na ono sto treba da uradim. Na ono od cega mi zavisi ova godina. Sa svom nekom nervozom iz ko zna kojih razloga sam usla u prostoriju gdje je bila jedna stolica i jedan sto. Clanovi komisije gledaju. Par studenata je sa njima. U sredini sjedi onaj od koga sve zavisi. Od koga zavisi moj zivot bukvalno. Noge i ruke nisam osjecala. Samo sam cula svoje srce kako lupa i daske koje skripe ispod mene a pritom nista nisam vidjela, jer mi je pogled bio skroz mutan. Tresla sam se. A sto je najgore od svega, nisam na to mislila. Mislila sam na stvari koje ne treba da me se ticu u tom trenutku. Mislila sam na ljude koji ni ne zasluzuju da mislim na njih u tom, meni najbitnijem, trenutku. Stojim tako ispred svih njih i odjednom.. kraj. Hvala. Prijatno. Kraj? Zavrsila sam? Ukratko, ni ne sjecam se kako sam to izvela, uradila.. sta se desilo? Bila sam skroz odsutna i ne mogu sebi oprostiti sto sam dozvolila da me misli o nekim drugim stvarima pometu. Ali eto, kao i uvijek, nalazim dobre strane u tome. Pojavila se niotkuda sestra profesorove zene i upala umjesto svih nas. Eto tako vam se to radi.
Nisam upala ove godine ali ne pada mi na pamet da odustanem. Ne pada mi na pamet da pustim da me neka sranja koja nase drzave dozvoljavaju, sprijece da se docepam onog najbitnijeg u mom zivotu- mog sna. Covjek sam. Pogrijesila sam. Drugi put necu. Jasno sam postavila svoje ciljeve pravo ispred mene i nema sanse da cu da dozvolim svojim mislima i nekim ljudima da se u to umijesaju.
Smeta mi sto, gdje god se okrenem evo od tada, samo me pitaju sta je bilo, a sta ces sad, a kako ces, a nemoj a ovo a ono. Znam da mi ne zelite lose ali pokusavam da ne mislim na to! Nije mi lako da prihvatim tu cinjenicu i nije mi lako da pricam milion puta kako necu da upisem nesto sto ne volim samo da ne bih gubila godinu! Necu i tacka. Citacu knjige, spremacu se cijelu godinu za glumu, pisacu pjesme, snimacu sa bendom i boricu se da ostvarim sve to i ne zelim da mi neko kaze- a znas, moj sin je odustao tako kad je pauzirao. E pa ja nisam tvoj sin i ja ne odustajem.
Ne znam kako da vam opisem osjecaj kad znate da, koliko god se trudite, postoji neko ko ce da vam preotme vase mjesto samo zato sto je u srodstvu sa komisijom. Od starta je tako. Svuda je tako. Zasto ne postoji normalan zakon, bar jedan, u nasoj drzavi? Zasto nam ne dozvoljavaju da ostvarujemo snove?
Ne. Nisam upala. Nisam upala ali cu upasti jednom. Brzo. I nema sanse da cu reci- e dobro Lidija, vrati se kuci ovo nije za tebe. Nema sanse, jer covjek koji me je za ovo kratko vrijeme ucio, vjeruje da cu uspjeti a jedno od najvaznijih misljenja mi je bas njegovo. Ima da budem glavna! ;)

Za svo to vrijeme, ja se borim i sa svojim emocijama. Sa onim sto osjecam prema nekim ljudima. Nikako da pronadjem isto tako jaku ljubav kao sto moja moze da bude. Nisam sigurna ni da li je zelim ali mi sigurno nekad nedostaje. Ne mogu, prati me. Sta god da mi se desava, sta god da uradim, sta god da mi neko kaze, uvijek imam zelju da to podijelim sa tom osobom. Ma sve. Ali i tu mi se samo sranja desavaju. I to je moralo da se unisti bas sad kad mi se vec unistio jedan mali djelic sna. A sad jos i nemam taj zeljeni HUG. E pa jebi ga. Kad ne moze, ne moze. Samo nije fer da mi se nekako i pored moje pozitive skuplja ovoliko negativnih stvari. Mada, ko zna zasto je to dobro ;) Niko jos nije dobio nista zaljenjem. Ja se ne zalim. Samo kaaazem :p Salim se.. Samo je malo tesko, iskreno da kazem, jer sigurna sam da svi imate nekoga koga zelite, koga volite, s kojim sve dijelite, s kojim se stalno cujete.. Mozda sam ja samo naporna pa jednostavno tjeram ljude hahaha :) Nego dosta o ovim stvarima..

Treca stvar.. koja mi je najbitnija. I ne znam kako cu se izboriti sa time. ONA. Osoba bez koje ne mogu da zamislim zivot. Osoba bez koje ne mogu ni jedan jedini dan da zamislim. Osoba koja mi uljepsava svaki trenutak iako je krava koja samo spava! Moja J.
Pored svih mojih sranja, ona koja mi najvise treba, ide kroz par dana za Bg na fakultet(pf, ko jos ide na fakultet haha ;)). Pa ja ne znam ali svaki put kad na to pomislim suze mi same krenu. Haha, evo 18 godina se znamo i 18 godina ne mogu bez nje i njenih gluposti. Ona je moja sreca. Moja ljubav. Moje sve.
Ja se nadam da ce svako od vas imati priliku imati ovakvu drugaricu, jer to je blago za cijeli zivot. Pored nje vam trebaju samo cips i Guarana i jedna TELENOVELA da se odvalimo od smijanja :) Moje sve na svijetu. Nista nas nece udaljiti, to znam, ali ne moze da mi ne bude tesko kad zamislim dane bez nje i one poruke/skracenice prije nego sto udje u moju sobu- OVDINBNO (otvori vrata da ih ne bih nogom otvarala) hahahah kako je volim. Ne bih je mijenjala ni za sta na svijetu. Necu dalje o njoj jer sam obecala da necu da je rastuzujem prije nego sto ode haha ;)

U inbox na fejsu mi stizu mnoge poruke i podrzavanja i savjetovanja i svega.. ali najvise me ispuni duga poruka u kojoj mi neko prica situacije iz svog zivota i trazi savjet. A vjerujte mi, par njih uopste nisam ni upoznala. :) Kako mi to uljepsa dan. Volim da citam, volim da cujem sve to i da dam savjet ako mogu, jer tako je lijepo uljepsati nekome dan, vezu, zivot malim stvarima. Hvala puno onima koji su imali toliko povjerenja u ovaj blog i mene da bi mi poslali licnu poruku u inboxu i zatrazili savjet. Od mene ej? :) Hvala vam puno. Kako gasim fejs na neko vrijeme, cisto da malo odmorim mozak, saljite mi poruke, pitanja, teme, i sve sve sve sto hocete i sto vas zanima, i ako imate nesto da podijelite sa mnom evo mog mejla i tu sam vam kad god trebam.
lidijakordic@rocketmail.com
Takodje, da kazem jos nesto, pisma za one koji su mi poslali adrese(15 za sada), sam konacno pocela da pisem jer evo sada cu imati vremena na pretek. Ocekujte ih brzo, objavicu kad posaljem! :) Jedva cekam odgovore! Ako neko zeli da mi se obrati pismom, adresu saljem na mail:)

Fali mi jedan veliki zagrljaj, koji cu morati izmamiti od mojih bebica- plisanih igracaka. Iako cekam i dalje jednu poruku za laku noc, nadam se da nece stici jer samo produzavam svoju agoniju i sav ovaj haos u mojoj glavi. Treba mi neko vrijeme za sebe. Treba mi prostor za sebe koji cu ispuniti cvjeticima i rozom bojom.. Ova skolska godina ne pocinje dobro ali cu se potruditi da bar 2014 zavrsi najbolje do sada.
Lijepo mi spavajte..♥

Lee Dee

6 comments:

  1. Ispisah ja moje zivotno djelo ovjdje i nekim cudom je sve odjednom nestalo...
    A sad ukratko jer nekako osjecam potrebu nesto da ti kazem.. :D
    Ne odustaj od svojih snova...jer jedino tako ces biti srecna...Ima ljudi koji su uspjesni,bogati ali nisu i srecni...jer to sto rade ih prosto ubija(rade ono sto mrze zbog nekog papira-para),ali taj papir nekako na kraju te ne cini srecnim.
    E sad ima onih teskih perioda u zivotu...kada nista ne ide...sto je jos gore sve ide ali pogresnim putem...jbg. to prezivis nekako (svako na svoj nacin)....i posle toga sve pocinje da se resava ali ne onako kako je trebalo (onim zamisljenim putem) nego nekako sve ispadne jos bolje, ljepse...Pored svih mojih padova i uspona ja i dalje jurim svoje snove....I SRECAN SAM....

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala na prelijepom komentaru:)
      Bas mi je drago sto ti je tako ispalo, svjesni smo svi da ne moze biti lako doci do toga, ali eto ti si jos jedan dokaz da je covjek srecan samo ako radi nesto sto voli:) ja cu da pratim to isto sve dok mogu i vjerujem da cu uspjeti.
      Hvala ti puno, i nadam se da ce ti od sada ici samo lagano :) ♥

      Delete
  2. Imam 16 god. I ne znam kako je to kad ne upadnes na fax koji zelis al mogu da ti kazem par stvari, onako najiskrenije(inace te ne poznajem licno, imam te na fejsu i to je to )
    Ne odustaj od svog sna,preporucila bih ti da sledece godine pokusas u Beogradu,Zagrebu ili negdje u Italiji ili negdje dalje...Imas cijelu godinu da se pripremas za te malo jace fakultete od ovog naseg...mislim da bi mogla da uspijes samo ako izdrzis ova 2 mjeseca kada svi odu na fax a ti ostajes tu , tad trebas da se zainatis i krenes sa radom , da sebe dovedes do savrsenstva.
    Ne misli na NJEGA, nadam se da si i sama svjesna da ces jednog dana otici negdje i uspjeti, tada ce ti se i on i svi ostali "namazani" ljudi javit, ljudi od kojih si cekala jednu jedinu poruku a nisi je dobila , e tada ces ti njima uzvratit istom mjerom.
    Ps. Vidjela sam da se trazi radnica u Tv u onu prodavnicu obuce (ne znam ime) tamo kod Montenegrina :) za pocetak mozes tu pokusat :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala ti puno, odusevila si me ovim :) Spremacu se sigurno cijelu godinu, ne namjeravam da odustanem nikako. Jeste tesko sad da se naviknem ali bice okej brzo.. Sto se njega tice, ma bice i to okej, potrudicu se da sto pozitivnije gledam na sve to i da ne mislim puno o tim zeznutim stvarima.. sigurno se sve desava s razlogom. Hvala ti takodje i za taj posao, imam u planu prvo neke knjizare, nadam se da ce im trebati neko, pa ako ne bude nista od toga, pogledacu butike:) hvala ti puno! ♥

      Delete

sta mislis? :)

Post Ads (Documentation Required)

Author Info (Documentation Required)